ponedjeljak, 9. svibnja 2016.

Život nakon majčinih želja

(Odlomak iz moje skore istoimene knjige, Vaša Brigita)

Bila jednom jedna svekrva.
Ona je prije svega bila žena, tužna, povrijeđena i neostvarena žena.
Žena koja je iz obitelji pune problema ušla i ostala u lošem braku i kroz godine zaboravila tko je i što je.
Žena koja nije imala život kakav je zamislila.
Žena koja nije ostvarila snove koje je kao djevojka sanjala.
Nije imala ništa i nikoga, barem je tako mislila i živjela, nikoga osim Njega, njenog sina.
On je bio njeno sve. Bio joj je razlog za život. I često mu je to spominjala-razlog zbog kojeg odavno nije napustila sve pa i sebi 'prekratila muke'.
On joj je bio razlogom da diše, da legne i ustane.
Na početku je živjela 'kroz' život svog muža, međutim kako se on nije dao preodgajati na njena učenja, svu pažnju preusmjerila je na svog, njihovog sina.
Ona nije završila školu, nije se obrazovala, nije napredovala, nije se ni trudila.
Razlog zbog kojeg nije uvijek je bio njezin sin.
On je bio razlog zbog kojeg je trpila loše ponašanje muža, varanje, zlostavljanje.
On je bio, kako je napominjala, taj kojeg je ona zadužila-jer da nije bilo nje, njegov otac sigurno ne bi ostao sa njima, ne bi se iškolovao, ne bi postao to što jeste.
Ona se žrtvovala za njega. I on joj je dugovao dobro ponašanje i poslušnost zbog toga.
Ona je dok je on bio još mali zamislila kako će njegov život izgledati. I njezin uz njega.
Kupio je stan koji je ona željela, kupio je auto koji je ona smatrala da je dobar za njega, kupili su mu zvanje koje su mislili da je dobro za njega.
Čak mu je našla i djevojku koju je smatrala ne dobrom ali bar potencijalno prikladnom za njega-djevojku koju nije smatrala nikakvom opasnošću za njezin i sinov odnos.
Sve do jednog dana.
Sve do dana dok u sinov život nije ušetalo njegovo Ja. Ja hoću ovo, ja neću ono.
I tu su počeli problemi. Ne u 16-oj kao kod većine pubertetija, već u kasnim tridesetima.
Probudio se živi čovjek u njemu. Probudile se njegove želje. Probudio se njegov um i počeo je razmišljati, a srce je počelo osjećati.
I počeo je shvaćati-on ne živi svoj život, on ne živi svoje snove, on živi majčino. On se pretvara u svoju majku.
U grudima mu je nastao nemir, u utrobi grč. Nije uspijevao da se smiri. Nije uspijevao više da živi život koji mu je nametnut. Nije želio biti poput nje. Volio ju je, cijenio ali nije želio biti kao ona.
Ubrzo je pukla veza koju mu je majka 'napravila'. I to ne zbog njega već upravo njegove majke. Ona je shvatila da je djevojka koju mu je dovela nepodobna za manipulaciju i da više sluša svoju majku nego nju i da njezinom sinu nije niti će biti najvjernija. I sin je varao nju. Varao je da udovolji majci. Jer to je bila mamina djevojka i on se ponašao sukladno maminim željama. Odradio bi sve formalno što treba a kad je bio u svom svijetu, živio je kriomice mali dio onoga što je želio-svoj život.
Veza je pukla i on je bio slobodan.
Slobodan od spavanja sa nekim koga volio nije.
Slobodan od toga da gradi  budućnost koju ne želi i slobodan od toga da bude sa nekim samo zbog mame ili da prekida jer mama tako hoće.
Pustio je da veza pukne i da može biti to što želi biti. Osjetio se opet živim. Poželio je zaista ljubiti i voljeti. Osjetio je želju biti sa nekim koga potajno sanja godinama -njegovu veliku ljubav.
Prodao je stan, prodao je auto, otrgao lance koji su ga vezivali za ono što nije želio i kao slobodan sokol poletio slobodnih krila bez ičega osim sebe u svoj novi život. Shvatio je-to je njegovo pravo.
I tu su počeli neslućeni problemi. Problemi koji su na vidjelo izbacili sve bolne i grube stvari iz njihove prošlosti. Stvari koje su ih sve gušile i uništavale.
Stvari koje je godinama gutao u sebi i pokušavao ne rastužiti majku. Stvari zbog kojih je bio u stanju i žrtvovati sebe da bi ona bila sretna. Sve dok njegova želja za njegovim životom nije izašla van i snažno, poput uragana počela razarati sve što nije valjalo u njegovom životu.

Nema komentara:

Objavi komentar